Likovna transformacija praiskonskog materijala

Toplinski val koji je potkraj lipnja zahvatio i prostor Lijepe Naše nije ostavio nikoga ravnodušnim prema postignutim temperaturnim rekordima. Zbog toga dio ljudi potražio je spas u odlasku na more, dio je pronašao osvježenje u gorskim krajevima, dok se preostala većina pučanstva hladi u uredima s pomoću klima-uređaja usred europske energetske krize. Ipak, ljeto u gradu ne mora biti zamorno ni nepodnošljivo.

Iz postava izložbe / Snimio GORAN VRANIĆ / NNMU, Zagreb

Kulturna scena grada Zagreba ostaje živa i tijekom ljetnih mjeseci, a jedan od sadržaja koji pripada u tu kategoriju i svojevrsno osvježenje jest i izložba pod naslovom Transformacija drva otvorena 12. svibnja ove godine u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti. U kustoskoj koncepciji muzejske savjetnice Tatijane Gareljić predstavljena su 62 kiparska ostvarenja izrađena od drva iz fundusa NMMU-a.

Osim kronološkog predstavljanja nekih od najvažnijih hrvatskih kiparskih djela, u rasponu od početka 20. stoljeća pa sve do današnjih dana, izložba odabrana djela istovremeno stavlja u novi kontekst povijesnoumjetničkog propitivanja te otvara mogućnost za budući znanstvenoistraživački rad. Izložba usto pripada korpusu fenomenoloških izložbi kroz koje se predstavljaju djela iz fundusa NMMU-a, ali koja nisu dio novog kronološkog postava. Djela su prezentirana uvijek u drukčijoj kustoskoj koncepciji.

Vasko Lipovac, Kugla, 1971.

U ovom slučaju drvo nam je prezentirano kao temeljni subjekt, kao praiskonski materijal koji prati ljudsku vrstu od njezinih prvih uspravnih koraka i još nije prestalo. Od materijala s kojim su se gradile prve nastambe i s pomoću kojeg se stvara vatra; ljudi su postupno počeli mijenjati svoj odnos prema drvu te su nakon prvotne utilitarne upotrebe počeli oblikovati komade debla prema unutarnjim preferencijama.

Izložba započinje jednim od prvih triju djela koja su bila naručena od Društva umjetnosti 1905. za fundus Moderne galerije. Riječ je o reljefu u drvu iz 1901. Isus i Marija Magdalena čiji je autor uvaženi češki umjetnik František Bilek (1871–1941). Ključni kršćanski prizor iz Kristova života djelo je „snažne simboličke interpretacije religiozne tematike“, kako se navodi u popratnome katalogu. Neizostavan akter hrvatske kiparske scene prve polovice 20. stoljeća, bez kojeg ne može proći ovakva izložba, zasigurno je Ivan Meštrović (1883–1962). Karijatida iz 1908. poseže za postulatima antike kako u naslovu tako i u formi. Ženski akt prikazan je kako stoji s naglašenom vertikalom lagano pognute glave te položajem ruku i draperijom evocira staloženost i kontemplativnost. Nastavljajući vremenskom lentom izložbe vrijedno je spomenuti prerano preminula kipara Ferdu Ćusa (1891–1914) i njegovu Glavu dječaka (1913). Modelirano lice dječaka umjesto kose ima pravilno raspoređene geometrijske oblike peterokuta i šesterokuta koji se međusobno razdvajaju oštrim bridovima. Izabran je način obrade površine koji ukazuje na umjetnikovu naklonjenost analitičkom kubizmu. Nažalost, talent je prerano zaustavljen te simbolički pridružen krugu Račić/Kraljević.

Ivan Meštrović, Karijatida, oko 1908.

Prolazeći kroz izložbu dolazi se do izložbenog dijela naslovljena Grane – konstrukcija i dekonstrukcija drva u kojem su, između ostalih, predstavljena svojim djelima tri stupa geometrijske apstrakcije: Ivan Picelj (1924–2011), Aleksandar Srnec (1924–2010) i Juraj Dobrović (1924). Navedenu trojicu nije potrebno previše predstavljati, dovoljno je spomenuti pojmove poput Exat 51 i Nove tendencije. Picelj radom Naru 2 postiže interakciju metala i drva s okolnim prostorom s pomoću zeleno-crvenog geometrijskog reljefa, dok se Srnec na prvi pogled prepoznaje u luminokinetičkoj konkavnoj formi unutar polikromatskog drvenog okvira naslova Objekt 200-4-70 (1970). Dobrovićeva Prostorna konstrukcija (1964–1966) služi se geometrijskim oblikom kocke, koja se umnaža u rotirajućoj sekvenci stvarajući tako optičku iluziju izlaženja u prostor izvan svojih reljefnih okvira. Simbioza drva kao prirodnog materijala i pomalo hladne naravi geometrijske pravilnosti ispostavila se kao dobitna kombinacija umjetničke prakse čije tragove možemo pronaći i danas kod nekih mnogo mlađih autora.

Radovi koji pobuđuju pažnju su radovi umjetnica Dubravke Lošić (1964) i Iris Bondora Dvornik (1952). U drvenoj kutiji nazvanoj Rozarij (2005) Lošićeva stvara poseban svijet svojih sjećanja u koji slaže, gnječi i lijepi strukture od tkanine unutar poetičnosti zatvorenoga vrta. Iris Bondora Dvornik u radu Mali relikvijar (2012) stvara reljef putem pastoznih nanosa boje koja obilnom količinom dinamizira drvenu podlogu. Djelo je autobiografsko, umjetnica simbolički prikazuje obnovljenu radost slikanja. Na izložbi su i radovi Nives Kavurić Kurtović. Rad Drvo života (1975) pripada nadrealističkom ciklusu naslova Daske u kojemu postojeće predmete umjetnica pretvara u onostranu stvarnost. Uspravno postavljena daska s valovito izrezanim rubovima obostrano je oslikana ženskim aktom i tekstom koji potječe iz autoričina privatnog života.

Kao što je već spomenuto, na izložbi su 62 djela više od četrdeset umjetnika, među kojima su još: Grga Antunac, Petar Barišić, Peruško Bogdanić, Vojta Braniš, Boris Brzić, Vinko Fišter, Kažimir Hraste, Ante Jakić, Ksenija Kantoci, Dora Kovačević, Kuzma Kovačić, Vasko Lipovac, Matko Mijić, Sofija Naletilić Penavuša, Izvor Oreb, Šime Perić, Branko Ružić, Petar Smajić, Damir Sokić, Ante Starčević, Dalibor Stošić, Marin Studin, Juraj Škarpa, Goran Štimac, Šime Vulas, Josip Zeman, Zlatko Zlatić, Mirko Zrinšćak. Izložbom je prezentirana šarolika lepeza domaće kiparske produkcije, čime je dobiven detaljan uvid u razvoj i primjenu različitih stilskih tendencija koje su se izmjenjivale posljednjih 110 godina. Trebalo bi još mnogo prostora da se spomene svaki od autora pojedinačno i njihovi radovi. Najbolje je stoga posjetiti izložbu i osobno se uvjeriti u likovnu transformaciju drva. Izložba je otvorena do 4. rujna, što korespondira s nedavno otvorenim 14. trijenalom hrvatskog kiparstva. Tako se u jednome gradu istodobno na relativno bliskim mjestima možemo upoznati s djelima „starih majstora” hrvatskog kiparstva, ali i s recentnim radovima suvremene scene.